Zbirka poezije „Prije, još prije nekog vremena” Davora Hrstića propituje prolaznost, smrt, djetinjstvo, vlastito postojanje i zavičajni kraj. Slobodni stih, raspršen ritam i mješavina dijalekata stvaraju nemir koji postaje polazište vizualnog koncepta knjige. Ograničeni budžet i crno-bijeli tisak pritom nisu shvaćeni kao prepreka, nego kao produkcijski uvjeti koji konačnom rješenju daju snažan i melankoličan karakter.

Vizualni identitet temelji se na autorovoj osobnoj arhivi filmskih negativa s početka 20. stoljeća, koja dokumentira stvarne ljude i mjesta iz kraja o kojemu piše. Negativi su fotografirani, digitalno invertirani, otisnuti i ručno rezani škarama. Od nastalih fragmenata oblikovane su kolažne kompozicije koje prate raspoloženje i narativ pjesama. Nepravilni rezovi i grubi rubovi tako postaju vizualni ekvivalent ritmu stiha. U kolaže su uključeni i dijelovi dokumenata, isječci papira te reprodukcije ilustracija Stjepana Skoke i Vladimira Mikulića Vave, umjetnika iz istoga podneblja.

Naslovnicu određuje fotografija dječaka s papirnatim brodom kao simbol mladosti, putovanja i prolaznosti. Naslov je oblikovan efektom negativa, izravno se nadovezujući na filmske negative koji čine temelj vizualnog jezika knjige.