Ručno pletene strukture kao prostorne intervencije aktiviraju zanemarene i neiskorištene prostore. Svaka instalacija nastaje kao odgovor na konkretan prostor, njegove dimenzije i način korištenja. U prostor se unosi objekt koji ne nadopunjuje, nego mijenja njegovo korištenje, pretvarajući prazninu u mjesto boravka, odmora i susreta. Proces pletenja istovremeno je način gradnje i oblikovanja, pri čemu napetost užeta, otvorenost strukture i prilagodba lokaciji određuju konačnu formu. Svaka intervencija oblikuje se izravno iz uvjeta mjesta. Radovi su na granici dizajna, arhitekture i skulpture te istražuju kako pletene strukture mijenjaju način na koji doživljavamo i koristimo prostor.