„Tlocrti odsutnosti: Slojevi ateljea” svjetlosna je intervencija specifična za lokaciju, razvijena za prostor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Projekt se temelji na povijesti kompleksa Akademije kao slojevitog arhitektonskog i umjetničkog mjesta: od prvih umjetničkih ateljea koje je projektirao Herman Bollé oko 1895./1896. godine, preko kasnijih dogradnji iz 1907., 1921. i 1957. godine, nerealiziranih arhitektonskih planova, do nedavne obnove nakon zagrebačkog potresa 2020. godine.

Intervencija koristi fleksibilne LED linije postavljene na pod, zid ili preko prijelaza između poda i zida, ovisno o odabranoj lokaciji unutar Akademije. Ove linije ne funkcioniraju kao dekoracija, već kao privremeni prostorni crteži. One prate nevidljive slojeve lokacije: ritam nekadašnjih ateljea, važnost prirodnog svjetla, arhitektonske faze zgrade te nerealizirane planove koji su ostali kao odsutne mogućnosti.

Projekt nastavlja logiku rada „Tlocrti odsutnosti”, svjetlosne intervencije prethodno razvijene u napuštenim i djelomično devastiranim prostorima u Crnoj Gori: Tvornici stanova u Spužu, nedovršenoj Sportskoj dvorani u Zeti i tvornici Titeks u Murinu. Za Zagreb Design Week, rad se premješta iz napuštenih industrijskih i javnih prostora u aktivnu obrazovnu i umjetničku instituciju. Akademija se promatra kao prostor proizvodnje, učenja, obnove i kontinuiteta. Njeni prvi ateljei bili su zamišljeni oko svjetlosti, velikih staklenih površina i umjetničkog rada, stoga intervencija tretira zgradu kao svojevrsni arhitektonski instrument za hvatanje svjetla. LED linije privremeno vraćaju tu logiku u vidljivost.

Cilj instalacije je učiniti vidljivim ono što je obično skriveno unutar arhitekture: tragove prethodnih funkcija, faze gradnje, nerealizirane planove, sjećanje na rad te proces obnove nakon oštećenja. Umjesto materijalne rekonstrukcije prošlosti, rad je evocira kroz minimalne elemente: liniju, svjetlost i površinu. Ciljana publika obuhvaća posjetitelje zainteresirane za suvremeni dizajn, arhitekturu, prostorne instalacije, javni prostor, svjetlosnu umjetnost i kulturnu memoriju. Istodobno, rad je pristupačan široj festivalskoj publici jer koristi jednostavne vizualne elemente (svjetlost, liniju i pokret) kako bi pozvao posjetitelje da prostor čitaju drugačije.