Projekt „Deposit” Matije Pogorilića i Luke Šimunovića participativna je instalacija u kojoj se individualni odabiri posjetitelja postupno pretvaraju u zajedničko arhitektonsko tijelo. Na ulazu posjetitelji nasumično biraju između više vrsta agregata, vođeni isključivo njihovim neposrednim svojstvima poput boje, teksture i gustoće, ne znajući kako će njihov izbor utjecati na konačni rezultat. Odmjerena količina odabranog materijala dodaje se zajedničkoj masi.

Materijal se potom prenosi u vrt, miješa i ručno pumpa u povišenu cisternu kroz jednostavan, niskotehnološki sustav. Iz nje se smjesa nalik cementu i žbuci ispušta preko osam metara dugog ovješenog tekstila, gdje teče, kapa, suši se i postupno stvara sedimentne slojeve. Proces prikupljanja i ispuštanja može se odvijati istodobno ili s vremenskim odmakom, pretvarajući instalaciju u sustav odgođene kolektivne proizvodnje.

Površina tekstila bilježi odabire posjetitelja, omjere materijala, ljudski napor i atmosferske uvjete. Sunce, kiša, vjetar, temperatura i gravitacija pritom postaju ravnopravni sudionici procesa. Tekstil funkcionira kao fizička vizualizacija podataka u kojoj se informacije manifestiraju kroz težinu, boju, patinu, teksturu i deformacije: sudjelovanje postaje sediment, preferencija materija, a atmosfera forma.

Na kraju procesa petrificirani tekstil odvaja se, reže, savija i sastavlja u samostojeću arhitektonsku ljusku. Ono što započinje kao niz individualnih odluka vraća se kao kolektivni prostorni objekt – podaci se pretvaraju u materiju, materija u objekt, a objekt u prostor.